Mlađa djeca živo manipuliraju s lutkom, prevrće ju, rasteže. Lutka ja u središtu njihoveigre. U početku je dijete zadovoljno time što ima lutku u ruci, što može istraživati njezina fizička svojstva. Zamisli i ideje u igri su mu nestalne, kratkotrajne i malokad dijete mlađe dobi stvara cjelovite sadržaje. Nema još dovoljno riječi da bi se njima izrazilo, pa se izražava kratkim rečenicama koje su često gramatički nepravilne, služi se pokretima, mimikom i čitavim tijelom da bi se izrazilo.
Starija djeca u igri s lutkom smanjuju motoričku aktivnost. Logički osmišljavaju pokrete lutke, u igri lutkom izražavaju se u dužem monološkom i dijaloškom govoru koji je logički povezan. Dijete starije dobi integrira svoja vlastita iskustva, doživljaje i znanja, te bogatstvo igre ovisi o tome.
Igre lutkom odišu djetetovom emocionalnošću. Emocije mogu biti direktan izvor motivacije za ove igre, ona pomoću lutaka u igri izdvaja one oblike stvarnosti koji za njega imaju veće emotivno značenje. Dijete može na lutku prenijeti svoju emotivnu uznemirenost, s njom može raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati.
Igre lutkom mogu pridonijeti emotivnom rasterećenju djetetove konfliktne situacije. Ova igra socijalizira dijete, utječe na razvoj pozitivnih crta osobnosti.
U likovnom pogledu lutka je jezgrovita, stilizirana, poetična, čitka, predstavlja određeni karakter – takve lutke privlače djecu.
1 comment:
Jako si lijepo sve napisala,sve pohvale!
Pusa i ugodan vikend,Zondra Art
Post a Comment